Veliki izdavački poduhvat: Legendarni Bašeskijin "Ljetopis" u novom izdanju

 Veliki poduhvat za ljubitelje knjige, historije Sarajeva i Bosne i Hercegovine

Izdavačka kuća Vrijeme iz Zenice priredila je i odštampala u ediciji Posebna izadnja, novo izdanje Ljetopisa, čuvenog velikana Mula Mustafe Bašeskije. Ovaj dokument je od veoma važnog značaja za političku i kulturnu historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Iza ovog izdavačkog projekta stoji Muamer Spahić, izdavač koji je primjećen po izdanjima Muslimani u Drugom svjetskom ratu Marka Atitile Hoarea, Moja generacija Avde Hume, kao i drugim djelima. 

ŠTO SE PAMTI NESTAJE, ŠTO JE ZAPISANO OSTAJE!

Mula Mustafa Bašeskija rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pretpostavlja se da je umro u Sarajevu u mjesecu augustu 1809. godine. O Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesničkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu među svojim vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izučio i kazazski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne izražava najljepše.

Nekog Mahmuta Zaimovića spominje kao svog drugog majstora u kazaskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazaskim poslom, nego je, vjerovatno, produžio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.

Bašeskija se nije zadovoljio ni sa muallimskom službom koju napušta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo će odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali dućan u Mudželitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih građana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i činjenica što on kasnije iznajmljuje drugi, veći dućan i angažuje i druge pisare za pomoćnike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i konstatuje koliko je papira utrošio za pisanje.

Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije je prvo djelo ovakve vrste. No, Bašeskija je puno više od hroničara jednog vremena. Iz njegovog ljetopisa saznajemo ne samo dešavanja za njegovog života, već i običaje, način života, pa i duh vremena u kojem je pisao.

U njegovoj svojevrsnoj hronici društvenog života Sarajeva saznajemo ko se vjenčao, ko je preselio, ko je otišao u rat, kada je bila gladna godina, kada je grad poharala kuga. Bašeskija nam donosi puno detalja i o privrednom životu grada, o zanatima ,trgovini i slično.
Bašeskija u Ljetopisu donosi i niz drugih zanimljivosti, kao što je npr. izgradnja biblioteke u Carevoj mahali, koju je izgradio Osman šehbi Bjelopoljac sin Mehmeda efendije Kadića iz Bijelog Polja. Takođe, spominje izgradnju džamija, javnih česama, turbeta itd. 

Donosi i podatke o svom godišnjem prihodu i potrošnji papira u svojem dućanu.
Ipak, najveći dio Ljetopisa se odnosi na smrt njegovih sugrađana i način kako su umrli. Sam pisac ljetopisa je imao tu nesreću da je nadživio osmoro od desetoro svoje djece.

Sam Ljetopis obuhvata događaje od 1746. do 1805. godine što znači da je Bašeskija i pored bolesti još uvijek bilježio u svom Ljetopisu. Ne zna se gdje se danas nalazi mezar Mula Mustafe Bašeskije. Pretpostavlja se da je ukopan na mezarluku u Mimar Sinanovoj mahali gdje je proveo najveći dio svog života.