Velike žene: Nekada su bile junakinje, danas skoro pa zaboravljene
Laura, Rifka, Klara, Blanka i Nina bile su svoje, nisu obraćale pažnju na mišljenje čaršije, na tradicionalne vjerske i društvene stege, same su zarađivale i svaka je imala svoj cilj kojem je težila ne mareći zbog negodovanja okoline
Sestre svojim životnim putevima podsjećaju na "Male žene" Louise May Alcott, s tim da moramo uzeti u obzir da su rođene u Sarajevu i da ih je bilo pet. Iako su rođene u siromašnoj sefardskoj porodici, Laura, Rifka, Klara, Blanka i Nina važile su za žene ispred svog vremena. I doista, to su i bile. Danas, kada se diljem svijeta pišu knjige o ženama koje su bile revolucionarke, u Sarajevu rijetko ko da pamti ovih pet velikih žena. Rijetki su autori u čijim se djelima mogu pronaći tragovi djela sestara Levi, stoga podsjetimo se ko su zapravo one bile.
LAURA PAPO BOHORETA
Laura Papo Bohoreta (1891 - 1942), kojoj su roditelji prvobitno dali ime Luna, bila je najstarija od sedmero djece. Početkom 20. stoljeća, Laura sa svojom porodicom seli se u Istambul, gdje pohađa internacionalnu školu za Židove "Alliance Israélite Universelle", gdje je stekla široku naobrazbu iz jezika kao što su francuski, latinski i njemački. Pored vrsnog baratanja jezicima, Laura je bila i književnica. Pisala je drame, novinske članke o životu sefardske žene i pjesme, a bila je i izrazita protivnica isključivog tradicionalnog poimanja uloge žene u društvu. Zbog toga, Laura Papo Bohoreta važi za prvu balkansku feministkinju. Njena rukopisna građa sačinjena od eseja, dramskih tekstova, slika o običajima i zbirki, kulturno je blago ovog podneblja. Gotovo cijelog života sakupljala je veliki broj starošpanskih romansi, koje se početkom 20. stoljeća nisu više mogle čuti u Španiji, ali su pjevane i govorene u Bosni. Zbog vrsnog poznavanja jezika, davala je časove francuskog, njemačkog i latinskog, i sama odgajala svoja dva sina, Leona i Barkohbu.
Njena studija "La Mujer Sefardi de Bosna" (Sefardske žene u Bosni) prva je na svijetu kulturografska i etnografska knjiga o sefardskoj ženi. Prekretnica u njenom socijalnom angažmanu bio je članak “Južnoslavenska žena u politici” (“Die Südslawische Frau in der Politik”), objavljen 1916. godine u bh. novinama koje su štampane na njemačkom jeziku, “Bosnische Post”, gdje je Jelica Bernadzikowska Belović jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u BiH. Ugled i popularnost je stekla i pozorišnim komadima koje je pisala na ladinu – jeziku sefardskih Jevreja. Na samom početku Drugog svjetskog rata i Holokausta, 1941. godine, oba su joj sina ubijena prije no što su odvezeni u koncentracioni logor Jasenovac. Shrvana i slomljena tugom i bolom, Laura se razboljela i umrla skrivena u sarajevskoj bolnici katoličkih sestara milosrdnica, 1942. godine. Sahranjena je na jevrejskom groblju u Sarajevu bez nadgrobnog spomenika, zaboravljena, gdje i danas počiva.
RIFKA RIKI LEVI
Ubrzo, odlazi na baletsku školu u Zagrebu na usavršavanje. Prvi nastup u Sarajevu kao članica društva imala je 1920. godine. Školovanje je nastavila kod Karla Rejmonda u Beču, gdje je provela tri godine. Nakon povratka sa usavršavanja Riki dobija angažman u Narodnom pozorištu u Beogradu. U periodu od 1923. do 1927. bila je balerina u pozorištu, a od sezone 1926/7. postaje solo balerina. Važila je za najtalentovaniju jugoslovenku balerinu za stilizovanu grotesku, ali i za balerinu sa najboljim tjelesnim proporcijama. Narodno pozoriše je 1932. godine šalje u Pariz na usavršavanje. Tamo je uzimala časove klasičnog ruskog baleta profesora Nikolaja Legata, nekadašnjeg prvaka ruskog carskog baleta, i gospođe Nižinski. Zajedno sa članovima Narodnog pozorišta nastupala je u Francuskoj, Grčkoj, Austriji, Čehoslovačkoj, Njemačkoj i Španiji.
KLARA LEVI
Klara Levi bila je vrsna muzičarka. Svirala je klavir, špansku gitaru i saz, često prativši Rifku u njenim ranim nastupima po sarajevskim sijelima, igrankama i zabavama. Predanja kažu da je zvuk stare Španije odzvanjao vratničkim i bjelavskim avlijama i baščama kada god bi ona njima šetala. Udala se za izvjesnog Splićanina iz porodice Dvorniković i svoj životni put okončala u Njujorku, daleko od svog Vratnika.
BLANKA LEVI
Blanka Levi, koja je važila za jednu od najnačitanijih Sarajki, udala se za prijeratnog sarajevskog industrijalca Metodija Kuića, koji će, iako simpatizer i finansijer Narodnooslobodilačkog pokreta, kasnije će proći kao narodni neprijatelj. U Beogradu je rodila kćerku Gordanu, koja će postati nagrađivana književnica najpoznatija po bestseleru „Cvat lipe na Balkanu“, u kojem je opjevala svoju majku i tetke. Taj roman je kasnije ekranizovan.
NINA LEVI
Sestre Levi zajedno su držale i otmjeni salon šešira "Chapeau Chic Parisien" koji se nalazio odmah prekoputa hotela Evropa i predstavljao prvi izraz ženskog poduzetništva u ovim krajevima, a o kojem danas, više od stotinu godina kasnije, podučavajući nas da i žene moraju biti pokretači društvenog razvoja. Mozak salona bila je mirna i staložena Nina – peta sestra Levi, koja je sahranjena u Zagrebu, to dražesno obiteljsko čangrizalo, kako su je sestre nazivale.
I dok danas živimo u svijetu gdje žena uspjeva ako je polugola i gdje se cijeni samo njen izgled, u vremenu prije nas živjele su sestre koje su već davno pale u zaborav. Možda neki znatiželjni prolaznik ili turista kod Jevrejskog hrama pogleda u ploču i naziv ulice Laura Papo Bohoreta, ne znajući ni ko je ona, idućim korakom zaboravi da je ikada i pročitao.
Izvori:
Primjedbe
Objavi komentar