Postoji li jazz u Bosni i Hercegovini?

 Jazz u Bosni i Hercegovini živi kroz određenu skupinu ljudi: umjetnika i publike, koji svoje vrijeme posvećuju očuvanju i postojanju ovog žanra.

Svjedoci smo svakakvih dešavanja na polju muzike u ovom periodu. Gube se svi estetski kriteriji, muzika za mase preovladava sa nikakvom estetičkom vrijednošću, dok se pojedini umjentički muzički žanrovi ostavljaju u arhive. Jedan od primjera da ljubav prema muzici opstaje i kroz skoro čitavo stoljeće, jeste jazz. Da li jazz postoji i da li može opstati u Bosni i Hercegovini, pitanje je na kojem se nadamo najboljem odgovoru, a očekujemo najgori. 

Kada se jazz pojavio u Bosni i Hercegovini?

Kako literatura navodi, prve naznake jazza u Bosni i Hercegovini javljaju se već 1928. godine. Iako je tada jazz već stigao u naš kraj, ozbiljni počeci jazza vežu se za 1956. godinu, kada je Mirko Dušek u Tuzli osnovao Big Band. Njegova ideja i zamisao, trajale su samo šest godina, nakon čega se bend gasi. U narednim godinama, dešavat će se oscilacije na ovom polju, pa samim tim i pokušaji da se bend ponovo uspostavi, međutim sve to bezuspješno. Sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na polju jazza u Bosni i Hercegovini nisu se postizali ozbiljniji rezultati. Nekoliko pokušaja manjih sastava da u svoj repertoar ubace jazz, ali bezuspješno. Godine 1971. osniva se Plesni orkestar Radio-televizije Sarajevo, koji će apsolutno preokrenuti tok jazza u Bosni i Hercegovini. Orkestar je bio glavna i najveća platforma jazza u Bosni i Hercegovini.

Foto: Plesni orkestar, preuzeto sa Nomad.ba

Neke od najznačajnih ličnosti Plesnog orkestra bili su:

Dejan Zagorac - osnivač Plesnog orkestra Radio-televizije Sarajevo, dirigent, klarinetista, producent;

Esad Arnautalić - dirigent;

Ranko Rihtman - pijanista, dirigent, aranžer;

Sinan Alimanović - pijanista, aranžer;

Ostali članovi ansambla: Ivica Vinković, Krešimir Vlašić Keco, Srđan Matijević, Andrej Stefanović, Miroslav Maraus i Tomislav Karača. 

Olimpijada

Zimske Olimpijske igre u Sarajevu uveliko su doprinijele razvoju jazz diskografije u Bosni i Hercegovini. Početkom decembra 1983. godine, Duško Gojković sa svojim kvintetom pravi snimke koje će kasnije rezultirati albumima Blues in the Gutter (Diskoton, 1984) i Snap Shot (Diskoton, 1985).  Iako je Plesni orkestar redovno snimao, određeni veoma malo broj snimaka je objavljen. Godine 1984. sarajevski Diskoton povodom Olimpijade u Sarajevu objavljuje kompilaciju Yu-Jazz Glasbena parada Radenci 1984, trostruki LP, sa četiri kompozicije sarajevskog Plesnog orkestra. Nažalost, ta tri izdanja Diskotona do 1999. godine, ostat će jedina domaća jazz diskografija u Bosni i Hercegovini.  

Onda dođe rat

Kada je orkestar bio na vrhuncu svog dvadesetogodišnjeg postojanja, počeo je rat i donio potpunu destrukciju zemlje, kao i četverogodišnju opsadu glavnog grada. Praktički je sve bilo uništeno, a tako i mogućnost stvaranja muzike i muzičkih djela. Desila se četverogodišnja pauza od dešavanja na polju jazz muzike, iako je postojao bend koji je svirao i tokom rata. 

Onda prođe rat

Nakon rata život, kao i sve sfere društva počele su se obnavljati, a istovremeno se počela obnavljati i muzička scena. Historija se ponavalja, tako da je Bosna i Hercegovina, na samom izmaku 20. stoljeća morala krenuti ispočetka. Prvi bend koji je nastupio na međunarodnim festivalima nakon rata bio je Happy End (kojeg su formirali nekadašnji članovi Plesnog orkestra) iz Sarajeva. Bend je zapravo bio sekstet u stilu New Orleansa ili dixielanda, osnovan početkom devedesetih. 

Život se vraća i počinju se dešavati dobre stvari. Nakon rata, osniva se i prvi jazz festival u Bosni i Hercegovini, Jazz Fest Sarajevo. 

Jazz Fest Sarajevo 

Foto: preuzeto sa Europe Jazz Network 

Jazz Fest Sarajevo osnovan je 1997. godine, te vrlo brzo stiče međunarodni ugled i postaje vrlo značajan događaj za velike muzičare širom svijeta. Edin Zubčević, osnivač festivala pokreće i nakladu, a prvo izdanje iz 1999. godine je Bosnian Jazz Document što je ujedno je i prvi CD bosanskog jazza uopšte. Kompilaciju čine prijeratni i poslijeratni snimci, ali i rijedak diskografski snimak Plesnog orkestra čije je snimanje započeto prije rata a završeno u martu 1993. godine u vrijeme opsade Sarajeva. Radi se o originalu Sinana Alimanovića Sarajevo Remake, a Plesni orkestar je na CD-u prvi put potpisan kao Big Band Sarajevo. Bosnian Jazz Document je uključivao i snimke benda Yazziya (Darko Poljak – saksofon, Edin Bosnić – klavir, Mirko Manojlov – bas) i solo snimak Bojana Z (Zulfikarpašić), koji su svirali na Jazz Festu Sarajevo 1997. i 1999. godine.

Jazz Fest Sarajevo mjesto je susreta najboljih umjetnika, ali je i godišnji festival savremene muzike zasnovane na jazzu i improvizaciji. Festivalski program uključuje poznate muzičare iz cijelog svijeta, ali i poziva nove i buduće umjetnike na nastupe u nekoliko mjesta širom grada. U proteklih 20 godina stekao je reputaciju međunarodnog muzičkog festivala koji postavlja trendove na području Balkana, s više od 770 umjetnika, koji su publici predstavili više od 270 različitih ansambala.

U okviru svog programa, posvećenog ponudi publici relevantnog presjeka savremene muzike, Jazz Fest svake godine iznova predstavlja vrhunske umjetnike u svom području, zvijezde u usponu i domaće talente, uključujući mnoge premijere. 

Uz rastuću domaću i međunarodnu navijačku zajednicu koja cijeni visoke standarde produkcije festivala, raznolik i avanturistički programski i edukativni sadržaj za djecu, mlade muzičare i studente muzike, Jazz Fest Sarajevo je postao najvažniji muzički događaj u zemlji, kao i događaj od visokog kulturnog značaja za svoje društvo.

Ali, Jazz Fest je prošle godine bio otkazan...

A koliko je Jazz Fest postao glavni događaj kada ga sabotira vlast? Žalostno je kako je u prošloj, 2021. godini, Jazz Festu, ministarstvo okrenulo leđa i zalupilo vrata. 

Foto: Instagram Jazz Fest Sarajevo

Izgleda kako, bez obzira na velike napore umjetnika, u Bosni i Hercegovini nema prostora za umjetnost i kutlturu. Festival koji je svim donosio mnogo znanja, poznanstava i iskustva, više nije dobrodošao u Sarajevu. Jazz kako ranije tako ni danas ne nalazi plodno tlo u Bosni i Hercegovini, naročito u poređenju sa drugim žanrovima. Razlozi su brojni, a među njima i nedostatak koncertne infrastrukturee infrastrukture. Jazz scenu u Bosni i Hercegovini ovisi o Jazz Festu, koji ovisi o onima što ni ne znaju šta je jazz. Dakle, odlazimo direktno u propast, te se čini da ipak muzika u Bosni i Hercegovini počiva samo i isključivo na iskrenoj ljubavi i dobroj volji. 

U cjelosti prenosim tekst osnivača Jazz Festa Sarajevo sa oficijelne web stranice Jazz Festa (jazzfest.ba):

"Poštovana publiko, građanke i građani,

25. međunarodni muzički festival Jazz Fest Sarajevo 2021 je otkazan.
Nakon što nam je prošle godine tadašnji kantonalni ministar kulture i sporta Kenan Alikadić (SDA) ukinuo više od 70% planiranih sredstava, novo ministarstvo kulture u vladi Edina Forte (NS) i aktuelni ministar Samir Avdić (NiP) nisu ni uzeli u razmatranje prijavu Jazz Festa Sarajevo na javni poziv ministarstva za podršku projektima iz oblasti kulture za ovu godinu, kako je vidljivo iz dokumenata objavljenih na web stranici Ministarstva 7. maja, 28. maja i 4. juna.
U slučaju da Samir Avdić (NiP) bude ministar i u narednoj godini, u vrijeme objavljivanja javnog poziva za 2022. godinu, Jazz Fest Sarajevo neće aplicirati na taj poziv, a ukoliko ni sljedeće godine ne budemo u mogućnosti napraviti festival, više nećemo ni pokušavati organizirati najstariji međunarodni muzički festival u Bosni i Hercegovini koji se u kontinuitetu realizira od 1997. godine, a 2019. je osvojio prestižnu strukovnu nagradu za odvažan program u konkurenciji svih evropskih jazz festivala, koncertnih dvorana i klubova.
Isto tako, ukoliko naredne godine budemo imali još jednu predstavu odnosno šarenu lažu zamaskiranu kao javni poziv za sufinansiranje projekata kulture a ne relevantan i transparentan konkurs koji će dati šansu svim relevantnim projektima i relevantnim akterima na kulturnoj sceni, Jazz Fest Sarajevo ni u tom slučaju neće aplicirati na javni poziv. Kao što Jazz Fest Sarajevo ne bi aplicirao na javni poziv ove godine da je ministar kulture ostao Kenan Alikadić (SDA).
Prošle godine, 24. festival je održan samo zahvaljujući činjenici da je bio realiziran online i solidarnosti svjetskih muzeja – MoMA New York, Pergamon Berlin, Muzej Jeruzalema, Muzej ratnog djetinjstva Sarajevo i koncertne dvorane Bimhuis Amsterdam. Sukladno tome, Jazz Fest Sarajevo se solidarisao sa publikom u vrijeme pandemije i ponudio sve koncerte besplatno.
Ovo je prvi put u našoj istoriji da nam se desio ovakav slučaj, na bilo kojem nivou – do sada su nam samo ukidali sredstva ali su barem razmatrali aplikacije i komunicirali sa Jazz Festom Sarajevo zvaničnim dokumentima. Komunikacija Ministarstva kulture i sporta KS sa Jazz Festom Sarajevo ne postoji još od vremena Kenana Alikadića a to se nije promijenilo ni u mandatu Samira Avdića koji u maniru diletanta odlučuje o kulturnim projektima koji su se rodili u ovom gradu i u ovoj zemlji dvije decenije prije nego se formirala njegova stranka (NiP). U 25 godina vidjeli smo sve i viđeno zapamtili, a ono što je sasvim jasno je da Jazz Fest Sarajevo, kao ni bilo koji drugi projekat nezavisne kulture, nema nikakve šanse u kombinaciji sa diletantima koji donose odluke o projektima o kojima znaju skoro pa ništa.
S obzirom na opšte neznanje onih koji često odlučuju o kulturi, iluzorno je očekivati da takvi „stručnjaci“ imaju kapacitet valoriziranja kulturnih projekata a u pravilu pokazuju i odsustvo želje i sposobnosti da bilo šta nauče. Iako smo za 25-godišnjicu imajući u vidu sve okolnosti planirali program najmanjeg obima u istoriji festivala, što nije baš idealan način da se obilježi 25. jubilej, nismo u mogućnosti organizirati ni takav mini festival.
Sedmog juna 2021. godine Jazz Fest Sarajevo nema niti jedan dokument, niti jednu odluku o podršci s bilo kojeg nivoa vlasti. Ono što je pouzdano jeste da festival nije podržan na kantonalnom nivou. Nama nije preostalo ništa drugo nego otkazati festival jer nismo u mogućnosti preuzeti bilo kakvu ugovornu obavezu prema međunarodnim muzičarima, jer nemamo nikakvu osnovu za to.
U posljednje tri godine, već dva puta su političari Naroda i pravde direktno odlučivali o sudbini Jazz Festa Sarajevo i oba puta je Jazz Fest Sarajevo diskvalificiran, i oba puta u mandatu Edina Forte (NS). Prvi put u Turističkoj zajednici Kantona Sarajevo 2019. godine kada je na čelu ove institucije bio Nermin Muzur (NiP) i drugi put ove godine u Kantonalnom ministarstvu kulture i sporta za mandata Samira Avdića (NiP).
Za prvi slučaj smo Ministarstvu privrede KS, Vladi Kantona Sarajevo i Uredu za borbu protiv korupcije podnijeli prijavu o evidentnim zloupotrebama, sa dokazima o falsificiranju Odluke o dodjeli sredstava. Dvije godine kasnije – ništa se nije desilo. U drugom slučaju, Ministarstvo kulture na čelu sa Avdićem podržalo je i projekte koji su suprotni kriterijima javnog poziva ali i projekte koji su podneseni nakon roka predviđenog javnim pozivom.
U narednom periodu konsultirat ćemo se sa domaćim i stranim pravnim stručnjacima o mogućnostima podnošenja tužbe protiv Kantonalnog ministarstva kulture i sporta i ministra Samira Avdića, odnosno Vlade Kantona Sarajevo."
Edin Zubčević,
osnivač i umjetnički direktor
Jazz Fest SARAJEVO

Foto: Instagram Jazz Fest Sarajevo 

Izvori:

Edin Zubčević, Jazz u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću, Nomad.ba

Wikipedia, Jazz Fest Sarajevo 

Jazzfest.ba