Izdvajam: Sedam najboljih distopijskih romana svih vremena

 Distopije nisu samo književna djela zabavnog karaktera, već i odlični parametri društvene klime, budućnost o kojoj ne želimo govoriti puno, kao i trenutnim tjeskobama koje nas opsjedaju

Distopija predstavlja ideju društva, općenito u pretpostavljenoj budućnosti, koju karakteriziraju negativni, antiutopijski elementi, koji variraju od ekoloških do političkih i društvenih pitanja. Distopijska društva, koja najčešće pretpostavljaju pisci fikcije, kulminirala su u velikom nizu podžanrova, te se pojam često koristi da aktualizira pitanja koja se tiču društva, okoliša, politike, religije, sociologije, duhovnosti ili tehnologije koja se može pojaviti u budućnosti. Iz tog je razloga pojam preuzeo oblik mnoštva pretpostavki kao što su onečišćenje, siromaštvo, kolaps društva ili politička represija i totalitarizam. Slavni prikazi distopijskih društava uključuju romane 1984., o totalitarnoj super državi, Vrli novi svijet, o eugenički oblikovanom ljudskom društvu i Fahrenheit 451, u kojem država spaljuje knjige iz straha od pojave neovisnog mišljenja. Željeznu petu, roman Jacka Londona je Erich Fromm opisao kao "najraniju modernu distopiju"

Posljednjih godina trendu su distopijske priče Igre gladi, Divergent i novi roman Chang-Raea Leeja On Such A Full Sea. Ipak, neka distopijska, naučno-fantastička djela imaju bezvremensku vrijednost, kako književnu tako i društvenu, a ovog puta za vas izdvajam, sedam najboljih distopijskih romana svih vremena.

7. DAVATELJ (THE GIVER) - LOIS LOWRY

 The Giver je američki distopijski roman za mlade iz 1993. koji je napisala Lois Lowry. Radnja je smještena u društvo koje se isprva čini utopijskim, ali se otkriva da je distopijsko kako priča napreduje. Roman prati 12-godišnjeg dječaka po imenu Jonas. Društvo je oduzelo bol i svađu prelaskom na "Istost", plan koji je također iskorijenio emocionalnu dubinu iz njihovih života. Jonas je odabran da naslijedi poziciju Primatelja sjećanja, osobe koja pohranjuje sva prošla sjećanja na vrijeme prije Istosti, budući da može biti trenutaka u kojima se mora oslanjati na mudrost stečenu iz povijesti kako bi se pomoglo zajednici u donošenju odluka. Jonas se bori s konceptima svih novih emocija i stvari koje su mu predstavljene: jesu li one same po sebi dobre, zle ili između, i jesu li uopće moguće imati jedno bez drugog. Zajednici nedostaje bilo kakve boje, sjećanja, klime ili terena, a sve u nastojanju da sačuva strukturu, red i pravi osjećaj jednakosti izvan osobne individualnosti. 

6. NA PACIFIKU GOD. 2255. - MILAN ŠUFFLAY 

 U podlistku zagrebačkog dnevnika “Obzor” od 23. aprila do 1. augusta1924. godine izlazio je u nastavcima (ukupno 75) “metagenetički roman u četiri knjige” Na Pacifiku god. 2255. Kao autor bio je potpisan Eamon O ’Leigh. No, u pitanju nije bio neki nepoznati irski autor, kako su mnogi pomislili; pseudonim je upotrijebio poznati hrvatski historičar, albanolog i političar Milan Sufflay (1879-1931). Djelo je prvotno napisano na njemačkom jeziku (1923), očito s ambicijom da prodre u inostranstvo; Šufflay ga je potom sam preveo na hrvatski i objavio u feljtonskom obliku. Kasnije je roman pao posve u zaborav1 i nije više bio pretiskivan.  Na Pacifiku god. 2255. tipološki je teško odredivo djelo, svojevrsni mješanac između science fctiona i utopije. Sa žanrom naučne fantastike povezuje ga interes za prirodnonaučne činjenice i metode u spekulaciji o mogućim događajima u budućnosti. U tu svrhu roman operiše znanjima iz različitih područja: medicine, tehnike, biologije, historiografije, psihologije, sociologije, politologije, i dr. U žanr naučne fantastike spadaju i tzv. tehnološke teme, tj. tematiziranje negativnih posljedica industrijsko-tehnološkog razvoja za budućnost Zemlje. S druge strane, vizija uređenja budućega društva, hipotetička konstrukcija države i grada 23. stoljeća s prilično precizno opisanim društvenim, političkim, pravnim i religioznim životom, vezuje Sufflayev roman za bogatu tradiciju utopijske misli, odnosno za utopiju kao literarni žanr. Kao što ćemo kasnije vidjeti, autorovo putovanje kroz vrijeme slijedi Platonov, odnosno Morusov tip utopije i misli o društvu. Međutim, na nekim mjestima djelo poprima i odlike distopije, odnosno negativne utopije, anticipirajući u pojedinim aspektima rješenja iz poznata Huxleyjeva (Vrli novi svijet, 1932) i Orwellova romana (1984, 1949).

5. ŽELJEZNA PETA (THE IRON HEEL) - JACK LONDON

Željezna peta je distopijski roman američkog književnika Jacka Londona, prvi put objavljen 1908. godine.

Općenito smatrana "najranijom od moderne distopijske" fantastike, knjiga bilježi uspon oligarhijske tiranije u Sjedinjenim Državama. U Željeznoj peti su izričito izloženi socijalistički pogledi Jacka Londona. Preteča mekane znanstvene fantastike romana i priča iz 1960-ih i 70-ih, knjiga naglašava buduće promjene u društvu i politici, a mnogo manje pažnje posvećuje tehnološkim promjenama. Sama priča počinje s Avis Everhard, kćeri poznatog fizičara Johna Cunninghama i budućom suprugom socijalista Ernesta Everharda. Isprva se Avis Everhard ne slaže s Ernestovom tvrdnjom da se cijeli savremeni društveni sistem temelji na eksploataciji rada. Ona nastavlja istraživati ​​uvjete u kojima radnici žive i ti užasni uvjeti tjeraju je da se predomisli i prihvati Ernestov svjetonazor. Slično tome, biskup Morehouse u početku ne vjeruje u užase koje je opisao Ernest, ali se potom uvjerava u njihovu istinitost i zbog svojih novih pogleda biva zatvoren u ludnicu.

Priča pokriva godine od 1912. do 1932. u kojima je oligarhija (ili "željezna peta") nastala u Sjedinjenim Državama. Japan osvaja istočnu Aziju i stvara svoje vlastito carstvo, Indija stječe nezavisnost, a Europa postaje socijalistička. Kanada, Meksiko i Kuba čine svoje vlastite oligarhije i usklađene su sa SAD-om. 

4. FAHRENHEIT 451 - RAY BRADBURY

Fahrenheit 451 je distopijski roman američkog pisca Raya Bradburyja iz 1953. godine. Često smatran jednim od njegovih najboljih djela, roman predstavlja buduće američko društvo u kojem su knjige zabranjene, u svrhu kontrolisanja misli odnosno nepostojanja kritičkog mišljenja,  a "vatrogasci" spaljuju sve što se nađe. Slogan knjige objašnjava naslov kao "temperaturu na kojoj se papir za knjige zapali i izgori": temperatura samozapaljenja papira. 

Glavni lik, Guy Montag, vatrogasac je koji postaje razočaran svojom ulogom cenzuriranja književnosti i uništavanja znanja, na kraju napušta posao i posvećuje se očuvanju književnih i kulturnih spisa.

3. MI (WE) - JEVGENIJ ZAMJATIN

Mi ruski je naučno-fantastični roman Jevgenija Zamjatina dovršen 1921., a prvi put objavljen u Parizu 1924. Radnja se odvija u dalekoj budućnosti, u kojoj je cijelo čovječanstvo zahvaćeno u jednoj državi kojom vlada vođa zvan Dobrotvor, ljudi su pod strogo diktiranim uvjetima te se zovu po brojevima i žive u staklenim kućama gdje su stalno pod nadzorom stražara. No jedan od njih, D-503, nailazi na pokret otpora. Neki historičari smatraju da je roman izvršio veliki utjecaj na dva buduća klasika distopije, Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja i 1984. Georgea Orwella.

Zbog izravnih alegorija na staljinizam i totalitarizam, romanu je zabranjeno pojavljivanje u Sovjetskom Savezu sve do 1988., kada je Mihail Gorbačov pokrenuo prestanak cenzure umjetnosti. Nakon što je Zamjatin poslao osobnu molbu Staljinu, 1931. dobio je dozvolu napustiti svoju domovinu i odseliti se u Pariz, gdje je nastavio neometanu spisateljsku karijeru. 

2. VRLI NOVI SVIJET (BRAVE NEW WORLD) - ALDOUS HUXLEY

Vrli novi svijet distopijski je društveno-fantasični roman engleskog autora Alodusa Huxleya, napisan 1931., a objavljen 1932. godine. Smješten u futurističku svjetsku državu, čiji su građani ekološki ustrojeni u društveni hijerarhiju utemeljenu na inteligenciji, roman predviđa veliki naučni napredak u reproduktivnoj tehnologiji, učenju spavanja, psihološkoj manipulaciji i klasičnom uvjetovanju, koji se kombiniraju kako bi napravili distopijsko društvo koje izaziva samo jedan pojedinac: protagonist priče. 

Godine 1999. Modern Library svrstala je Vrlo novi svijet na peto mjesto liste 100 najboljih romana na engleskom jeziku 20. stoljeća. No, bez obzira na mnoge nagrade i priznanja, roman je često bio zabranjen i osporavan od samog objavljivanja, pa je također dospio i na listu 100 najboljih zabranjenih i osporavanih knjiga 1990. godine.

 

Radnjom smještenom u Londonu 26-og stoljeća, ova antiutopija predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom – ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni. Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge Some, a ostvarivanje sreće je potpomognuto eliminiranjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva – porodice, umjetnosti, književnosti, religije i filozofije. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom.

1. 1984. - GEORGE ORWELL

Roman 1984. Georgea Orwella jedan je od najznačajnijih romana svjetske književnosti i zasigurno najpoznatiji distopijski roman uopše. Govori o totalitarističkom režimu koji vlada u budućnosti (s obzirom na vrijeme kada je roman napisan), te o pojedincu koji pokušava živjeti unutar tog režima. Taj pojedinac je Winston Smith. Već njegovo ime naglašava prosječnost te osobe, koja je u romanu predstavnik običnog čovjeka unutar društva i zamjenjiv je bilo kojom drugom jedinkom. Winston je naizgled poput svakog drugog člana Šire partije, niže pozicioniranih radnika koji pripadaju prihvaćenom sloju društvu, ali opet bez ikakvih povlastica osim osnovnih, katkad i nedovoljnih sredstva za život. On ustaje na vrijeme, odrađuje svoj posao, pritom ne odaje nikakve znakove slobodne volje ili vlastitog mišljenja, što je prijestup kažnjiv smrću. Ipak, on je samo čovjek, kojeg, koliko god da je to nepodobno, vode osjećaji, razdiru sumnje te se u njemu budi mržnja prema onome tko bi mu trebao biti svetinja. Ta svetinja, vođa i religija je Veliki Brat.

Veliki Brat, iako je partijsko božanstvo, zapravo je samo slika na zidu i glas na “telekranu”. On vidi sve, sve kontrolira i u sve je upućen. Bezgrešan je, a čak i kada pogriješi, mijenja se čak i sama povijest kako bi njegova predviđanja u sadašnjosti izgledala točna. Iako se Veliki brat predstavlja i štuje kao osoba, kao ikona i apsolutni vladar, on je zapravo sam sistem. On je organizacija stvorena da provodi diktaturu, vlada ljudima, stvara “jednomišljenje”, te gasi svaku individualnost, a time i samu čovječnost. Dužnost Velikog brata je da održi totalitaristički sistem. To čini vladavinom straha i mržnje, te kontrolom bazičnih ljudskih emocija. Vladavinu straha provodi čistkama. Pojedinac zna da će za bilo koji, pa čak i najmanji znak nepoštivanja zakona biti izbrisan – iz historije i sadašnjosti.

Ljudsko nezadovoljstvo kanalizira se u mržnju prema neprijatelju. Čak ni taj neprijatelj nije stvaran. Umjetno je stvoren, baš kao i imaginarni ratovi kojima se opravdava neimaština te kojim se kontrolira mržnja. Mržnjom se potpiruju i gase ljudska potreba za traženjem krivca, te odvraća društvo od pravog problema i usmjerava ga onaj nebitni. Gašenjem ljudskih emocija, gušenjem individualnosti, uz pomoć zabranjivanja umjetnosti, filozofije, vlastitog mišljenja, čovjeka se pretvara u radilicu koja se nikada neće pobuniti protiv svog vlasnika, jer nije u stanju niti vidjeti da se oko njega događa nešto pogrešno.

Ovaj prokaz totalitarističkog društva bio je Orwellovo upozorenje na to kakav bi svijet mogao postati ako društvo dopusti da njime vladaju nepoznate sile prerušene u zavodljive ikone i jeftina zadovoljstva. Nedostatak kritičkog mišljenja i djelovanja protiv nezadovoljavajućih sustava stvara svijet u kojem su ljudi robovi režima i tek nekolicine pojedinaca koji vladaju svijetom iz sjene. Njihova imena se ne znaju, znaju se samo njihovi logotipovi i brandovi, baš poput logotipa Velikog brata, koji nije ništa drugo nego šarmantno i uvjerljivo lice s plakata.

1984. napisana je iz perspektive glavnoga lika, iako je pisana u 3. licu. Taj lik unutarnjim promišljanjima predstavlja svijet u kojem živi. Njegov svijet je besmislen. Ništa u njemu nije istinito, niti trajno. Sve činjenice su podložne promjeni, ma koliko ta promjena bila nelogična. Time sam lik nije siguran ni da li je godina u kojoj živi uopće 1984., a kamoli išta drugo. On može imati povjerenja jedino u vlastita sjećanja, ali i ona blijede pred stalnim izvrtanjem istine i prikrivanju stvarnosti. Jedino što se čini stvarnim u tom nečovječnom svijetu su njegovi vlastiti osjećaji i misli. A upravo to je ono što je apsolutno zabranjeno. Ipak, ljudskost u Winstonu pobjeđuje nad strahom od sistema. On joj se pokorava u dometu svojih sposobnosti. Gleda na svijet shvatajući njegovu suludost i surovost, znajući da ništa ne može promijeniti. Jedino što može je nastojati da njega ne promjene, pa čak ni pod cijenu smrti.

Ovaj roman značajno je djelo čija su se predviđanja u mnogočemu obistinila u modernom društvu. Ono nije samo fikcija, nego i proročanstvo temeljeno na dotadašnjem razvoju društva. Osim opisa distopijskog svijeta, nezaobilazne radnje i dobro razrađenih likova, roman nam nudi filozofska promišljanja, etične rasprave, a prije svega ozbiljnu kritiku današnjeg društva, koja nam nije dana samo kao zabava, već i kao opomena.