Recenzija filma "Don't look up": Film godine ili potpuni promašaj

Očito je da ovih dana ne mogu da se odvojim od SCI-FIa, bilo da je u pitanju književnost ili film. Pogledala sam film "Don't look up". Film je prikaz koliko, zbog nepažnje i zloćudnih ćelija upravljačkog sistema, skupo možemo platiti neku drugu prirodnu katastrofu.

Vjerovanja imaju posljedice, ne samo u teoriji nego i u stvarnosti. Kada smo počeli živjeti u katastrofi, nakon prvog udara pandemije koronavirusa, sve je jasnije da vjerovanja imaju posljedice. Svakodnevno svjedočimo negiranju postojanja virusa, teorije zavjere buktaju, navali lažnih informacija nema kraja.

U takvom kontekstu nastao je i film, apokaliprična aktivistička satira "Don't look up", američkog redatelja i komičara Adama McKayja. Izgleda da je simbolično film objavljen na Badnjak, dan prije Božića kada kršćani vjeruju da se rodio Isus. Čak se sve i podudara sa Mesijevim proročanstvom o kraju vremena, pa su vjernici, umjesto slatkih Božičnih filmova, dobili nešto poput Grinča: pokvaren Božić ali ipak sa naglaskom na nauku i naučnike stavivši ih iznad neutemeljenih vjerovanja i lažnih informacija, upozoravajući da povedemo računa o onome što imamo. 

McKay je pokušao prikazati realnu sliku svijeta, kroz prizmu SCI-FIa, iskazati svoj bijes prema trivijalizaciji ozbiljnih problema, kao i zabijanjem glave u pijesak pred velikim opasnostima. Njegova namjera je gledateljima otvoriti oči i izazvati strah od svih potencijalnih prijetnji koje se nagomilavaju ka ljudskom rodu. Ideju za film dobio je iz "sve intenzivnijeg prestravljenosti" klimatskom krizom, te fasciniranosti komično-stravičnim društevenim fenomenom da su ljudi zainteresovaniji za nebitne vijesti, žutilo, pa i negiranje činjenica kao što su klimatske promjene. McKay prijetnju klimatskih promjena nije pokazao neskirvno i jednoliko, nego se odlučio na alegoriju o ogromnoj kometi koja leti prema Zemlji donoseći totalnu kataklizmu.

Film, ma koliko god on bio kritika američke kulture, toliko je i kritika većeg dijela zapadnog svijeta. Bez obzira na kulturne specifičnosti SAD-a, film prenosi i univerzalnu poruku. Gotovo je fascinantno, koliko se političke struje isto kreću bez obzira o kojoj državi ili kojem kontinentu se radi. Ova satira odlično pokazuje koliko se ljudima zapravo ispira mozak, ne bi li se jedna te ista stranka zdržala na poziciji dugo, dugo vremena. 

Vratimo se na film. Kometu, koja ide direktno prema Zemlji, otkrila je doktorantica astronomije Kate Dibiasky (čiji je lik utjelovila Jennifer Lawrence), a njen mentor, dr.sc. Randall Mindy (Leonardo DiCaprio) izračunao je putanju komete. Za šest mjeseci i 14 dana, kometa će se zabiti u Zemlju. Eto katastrofe. Šanse da se to desi su 100%. Tačnije 99.78%. Ono što predstavlja pravi problem je što nikog ne zanima katastrofa koja će uslijediti i niko se ne brine osim naučnika. Film je doveo do apsurda već apsurdno stanje politike i društva, gdje se partikularni interesi, volja za moć, novac, podobnost i manipulacija isprapliću sa korumpiranom naukom i iskrivljenjem istine. U filmu su predsjednica SAD-a Janie Orlean (Meryl Streep), koja svojim karakterom podsjeća na Donalda Trumpa, te njen glupavi, nadrogirani sin Jason (Jonah Hill), predstavljaju oličenje tipičnih proračunatih političara kojima je isitna relativna ovisno o tome koliko pridonosi njihovoj ličnoj koristi. U međuvremenu, ljudi uživaju prateći talk show, u kojem se ne priča ni o čemu osim seksu, laganom životu i tračevima. 

Ako mislite da stvari ne mogu postati gore, ovaj dio će vas oduševiti. McKay ubacuje još jednog lika, milijardera, izvršnog direktora BASH-a i mecenu predsjednice Janie, Petera Isherwella (Marka Rylancea), koji uz spašavanje Zemlje, ima namjeru eksploatirati rijete minerale iz komete, radi tehnologije i "općeg blagostanja". Lik koji pati od kompleksa Boga, sa konstantom jezivom smirenošću, očito je inspirisan ljudima poput Stevea Jobsa, Elona Muska, Billa Gatesa i Marka Zuckerberga. Nema sumnje da bez takbih ambicioznih vizionara ne bismo imali šanse za napredak i opstanak, ali Peter također prestavlja simbol ljudske pohlepe, te služi kao podsjetnik kako možemo završiti ako takvim "filantropima" dopustimo nekontrolisano uplitanje u vođenje esencijalnih društvenih procesa. 

Koliko je zapravo film dobar?

Nisam imala prevelika očekivanja od filma, stoga se nisam ni nadala nekom master pieceu kinematografije. Poenta je dobra, radnja je okej, izbor glumaca fantastičan, mada mi je lik Rendalla Mindija vrlo diskutabilan. Mislim da se Leonardo DiCaprio nije baš u potpunosti snašao u ulozi doktora nauka, sexy astronoma, kako su ga nazivali u filmu. Ostali glumci su jako dobro utjelovili likove koje su dobili, pa sve u svemu nekako je to i zaličilo na nešto kvalitetno. Film je vrlo predvidljiv, simplificira stvari, nije inteligentan koliko redatelj misli da jeste, a kritička opažanja rijetko kada nadilaze očiglednosti. Nije propast, ali nije ni genijalan.