Irina Kapetanović: Gdje je nestao glas mog djetinjstva?

 Kako sam upoznala Irinu Kapetanović?

    Nikada neću zaboraviti trenutak kada me učiteljica u drugom razredu osnovne škole izabrala za predstavnicu razreda na školskom takmičenju Djeca pjevaju hitove. Ovaj školski spektakl bio je namjenjen školarcima od petog do osmog razreda, ali nekim čudom, moja učiteljica uspjela je nagovoriti pedagogicu i organizatore da i mene, tada još malo prkno, ubaci u tu takmičarsku ekipu. Ja nisam bila svjesna da je znati pjevati neki naročit talent, te sam mislila da sva djeca znaju pjevati i nije mi bilo najjasnije zašto je mene izabrala. Uglavnom, ja sam bila jako sretna što sam odabrana i što ću sa ponosom predstavljati svoje odjeljenje: prvo i jedino iz generacije devetogodišnjaka. Jedva sam čekala da dođem kući i da podijelim sa svojom porodicom ovu radosnu vijest, a i pri tome da zamolim mamu da mi pomogne pri odabiru pjesme za takmičenje jer ja pored jedne sefardske uspavanke, Kiša pada i Blistaj, blistaj zvijezdo mala, ništa drugo nisam znala. Možda i jesam znala, ali se nisam mogla sjetiti. A sada se ne mogu sjetiti da li je to bio slučaj. No, bilo kako bilo, dobro se sjećam da je mama uzela CD rock balada koji smo dobili u časopisu Azra i na DVD playeru mi puštala jednu po jednu pjesmu, da izaberem sebi koja mi se najviše sviđa. Na CD-u bila je samo jedna pjesma koju je pjevao ženski vokal i istom trenu i ona i ja smo znale da će to biti moja pjesma. U pitanju je bila pjesma od Irine&VI Mrazevi, koja je po mom skromnom subjektivnom mišljenu, najbolja pjesma koju je otpjevala Irina Kapetanović. Bila sam jako uzbuđena što smo odabrale tu pjesmu iz dva razloga: iako sam bila mala u toj pjesmi se osjetila emocija odnosno bol, neka melanholija i čežnja a drugi razlog je bio što sam mislila da mi je Irina rodica, jer se moja mama djevojački preziva Kapetanović. Pripreme su tekle sedmicama, tata je zvao sve moguće veze i radio stanice da mi nađu matricu. Pripremala sam se kao da idem na Olimpijadu. Previše sam daleko otišla od teme, pisat ću nekada možda odvojeno o čitavom događaju svog prvog pravog nastupa. 

Ko je Irina?

    Muzička scena ranih 2000-ih godina iznova i iznova je rasla i cvjetala. Javljali su se razni bendovi koji su nastajali tokom rata i poslije rata, izvirali iz svojih podruma i širili se po cijelom tlu Bosne i Hercegovine. Svi su se nadali velikoj slavi, uspjesima, trudili se da budu priznati i poznati kao veliki bendovi bivše Juge, praveći muziku kao da sutra ne postoji, u naletima ogromne inspiracije pravili su i velike hitove. Među tim bendovima bio je i bend Drugo stanje iz Konjica na čijem je čelu stajala veličanstvena Irina Kapetanović. Drugo stanje uspješno je izdalo dva albuma: Tragač i Nemir, ali nedugo nakon toga, Irina ih napušta i dolazi u Sarajevo u kojem formira grupu Irina&VI 2002. godine, ne znajući da će to biti kulminacija i kraj njene muzičke karijere. Godine 2004. dobija nagradu Davorin za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Među njenim najvećim hitovima ističu se: Mrazevi, Sad se briše i blijedi, Gavran, Tek što je svanulo i drugi. Nakon nekog vremena, grupa se raspala, a Irina se povukla iz javnosti. Negdje sam pročitala da je nakon raspada pokušala oformiti još jedan bend, ali da je kvalitet muzike i teksta tako bio loš da nije zasluživalo ni najmanje pažnje. 

    Irina je 2016. godine, dala intervju za jedan portal u kojem kaže da i dalje radi svirke i da, i dalje uživa u tome. Navodi kako ljudi najčešće traže pjesme od Irine&VI, gdje su Mrazevi nezaobilazan hit. Kaže da se povukla sa scene i da joj to odgovara jer sada vodi miran život sa svojim mužem i psom. Irina očigledno i dalje pjeva, kad i gdje, to ja ne znam. Ono što ja znam jeste da mi fali Irinin hrapavi glas, onaj glas koji u meni budi malu djevojčicu na nekom školskom takmičenju a u isto vrijeme i samouvjerenu, jaku ženu. Fali mi Irina na sceni sa svojom nekontrolisanom energijom, oštrim pogledom, jakim potezima. Više na sceni Irine nema a na njeno mjesto još uvijek nije došla neka druga. Irina će zauvijek biti glas mog dijetinjstva, glas mojih prvih sjećanja. 

ZERINA TIHIĆ